Živjeli u jednom malom, na silu otetom, a od Boga i ljudi prokletom, kriminalnom i lupeškom carstvu, braća po lupeštini, po imenu Prvi i Drugi. Porijeklom bijahu iz dinastije Da Pokrademo Sve, a carevina im se zvaše Stradija.
Živjeli oni tako dugi i predugi niz godina, svesrdo sirotinju arali, a za sebe i one oko sebe, pljačkajući i otimajući, mukotrpno stvarali. Živjeli su srećno na nesreći sirotog naroda, u velikoj ljubavi i lupeškoj slozi, okruženi neizmjernom pažnjom i podrškom svoje brojne, zaluđene, prestrašene i začarane porodice podanika. Imali su oni još mnogo, po zanimanju jednokrvne braće i sestara i svi se zvahu slično, ne po starosti, nego po prvenstvu i umijeću pljačke: Prva....Treći, Četvrti, i tako do kraja carevine, ali svi su bespogovorno slušali i okupljali se oko Prvog i Drugog.
Prolazili su tako dani, godine i decenije, a oni živjeli i živjeli, krali i krali, sve što nije za nebo okačeno i duboko u zemlju zatrapljeno. Prvi je bio najveći, a ujedno i najjači („rašta ga je Bog najvećeg dao“), a Drugi veći i jači od svih ostalih, koji su opet bili veći i jači jedan od drugoga, od kojih je onaj najslabiji bio daleko jači od svih ostalih u carevini. Drugi je bio izuzetno duhovit pa je često uveseljavao i volio da kaže (budući skroman i na sopstvenu štetu) da je prvi – prvi, a drugi – drugi, da drugi nikad ne može biti prvi, zato što je drugi, pa tako ni prvi ne može biti drugi, zato što je drugi iza prvog, i tako redom sijao neuhvatljive mudrolije.
Ali kako na ovom svijetu ništa nije trajno i vječno, tako jednoga dana dođe neko iz mnogo moćnijeg carstva i (kao u onoj basni o vuku i tri bika u planini ), naredi (nagovori) Prvom da izda Drugog i pošalje ga na zao put, a da će njemu sva carevina ostanuti da živi srećno do kraja života.
Tako i bi. Ili se polakomi, ili mu tako moralo biti, tek Prvi izdade Drugog (a vjerovatno će kao u pomenutoj basni i Trećega…). Tako Drugi ipak postade prvi i preseli se u „čardak ni na nebu ni na zemlji“, a da li će ovaj kao prvi odozgo sa čardaka učiniti da Prvi postane drugi i preseli se i on na čardak, pa tako opet da dugo i dugo žive složno „ni na nebu ni na zemlji“, ostaje da se čeka i pripovijeda.
Piše: Maksim Drašković
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
